15. studeni 2011.

Lijepa naša...izborna godina

Još jedna predizborna kampanja, kojom nas pojedine političke stranke zajedno sa svojim koalicijskim partnerima ubjeđuju „ako nam date vaš glas, mi ćemo vas povesti u blagostanje“.

Na raznim plakatima smiješe se pojedini političari sa isfucanim porukama i istrošenim sloganima, ne bi li ih prepoznali kao svoje favorite. Mediji nas bombardiraju sa svim i svačim i uporno plasiraju one koji su odavno izgubili busolu i ne znaju se snaći niti u situaciji u koju su se sami zapleli, a kamoli da nas izvedu iz ove tmurne i trule zbilje.

Žalosno je da ti isti nemoralni kriminalci i klimoglavci podcjenjuju vlastiti narod, častan i pošten puk ove Lijepe naše, te uporno sebe prezentiraju kao spasitelje i istinske nositelje moralnih načela koji se žrtvuju za nas, kako bi nama bilo bolje. Žalosno i tužno. Dijele nas na lijeve i desne, na crvene i crne, na domoljube i izdajice, a kad malo bolje zavirite i pogledate, oni ne šalju nama poruke, oni govore o sebi.

Poslovica kaže „samo lopov zaključava vrata“, onaj koji krade i sam se boji da mu netko nešto ne ukrade, a poštenom čovjeku takvo što ne pada na pamet jer njegove misli su usmjerene prema nekim drugim plemenitijim vrijednostima.

Stoga gospoda koja sebe naziva „politička elita“ mora shvatiti da narod vidi i razumije, narod više ne želi samo kruha i igara, narod želi raditi i zaraditi, narod želi živjeti, a ne robovati, narod želi izvještaj o potrošenim sredstvima koje uplaćuje u proračun, narod želi biti svoj na svome.

Na svakom koraku događa se uobičajen folklor, obećavaju se brda i doline kojima se pozivaju radnici, poljoprivrednici, mladi, umirovljenici, branitelji, pripadnici nacionalnih manjina, ali nitko niti da spomene osobe s invaliditetom, a kamoli da ih uvrsti u prezentirane programe. Deset posto građana Republike Hrvatske čine osobe s invaliditetom, a o njima niti slova u programima, niti riječi u porukama.

Samo je jedna stranka do sada ukazala povjerenje osobi s invaliditetom, te mu povjerila prvo mjesto na izbornoj listi, a za sve ostale, osobe s invaliditetom kao da ne postoje.

Ne želim ovdje nikome nametati mišljenje niti naglašavati svoje stavove o tome kako bi tko trebao glasati na skorim izborima, mislim kako je to autohtono pravo svakog pojedinca u ovoj državi, samo želim naglasiti kako su osobe s invaliditetom i dalje na mariginama društva i kako su i dalje zadnji u redu i da dobivaju ono što ostaje.

U ovoj šumi svakojakih samohvala, upitam se gdje sam tu ja, ja koji želi biti jednak, koji želi uživati jednako, stvarati jednako, davati jednako, biti ravnopravan član zajednice. Pitam se gdje sam tu ja i meni slični, kojima je stalo do ove Lijepe naše, koliko smo spremni preuzeti odgovornost, stvoriti zajedništvo i boriti se za ono najvrijednije u svakome društvu, za dostojanstvo svakog pojedinca, za život po vlastitom izboru.

Tog dana 4. prosinca 2011. godine izađimo na izbore, ispunimo vlastitu obavezu i pokažimo da nam je stalo do onih vrijednosti koji život čine životom. Pokažimo kako smo se spremni boriti, ne za vlastite povlastice, već za društvo istih mogućnosti, za društvo moralnih načela.

Podijeli članak: