6. prosinac 2011.

Sloboda je u nama

Svijet u kojem živimo uistinu je zahtjevan i u velikoj mjeri od nas traži maksimalan angažman kako bi smo pružili sve od sebe u pravcu stvaranja onog što je interesantno onima koji određuju pravila i područja koja ćemo obrađivati. Postavlja se pitanje, što to znači, koliko mi kao pojedinci dobivamo, a koliko gubimo i je li naš interes i interes onog koji određuje pravila identičan, podudara li se, izgrađujemo li sebe i sredinu u kojoj živimo u skladu sa našim promišljanjima?

Sve su to pitanja na koja treba znati odgovore, na koja sami trebamo odrediti prioritete. Mnogi će izabrati put koji će im omogućiti kakvu takvu zaradu, ponekad čak i jako dobru i živjeti i djelovati po nametnutim pravilima, pravilima koja stvaraju okruženje koje odgovara interesima onih koji su ih postavili.

Isto tako postoje i oni koji će odbiti sudjelovanje u promicanju sadržaja i nametnutih pravila, ali će uporno govoriti i obrazlagati svoje odbijanje na način, kako su drugi krivi, kako ne mogu ništa učiniti jer su ovi koji određuju pravila prejaki, jer su potkupili sve one koje su trebali kako bi stvari rješavali sebi u korist.

Pitam se jesu li to izgovori i opravdanja, je li to upiranje prstom i prebacivanje krivice na drugoga ili je to uistinu borba za vlastito mišljenje i vlastite stavove ili kratko rečeno borba za slobodu!


Svi oni koji su doživjeli slobodu znaju kako sloboda nije oko nas već u nama. Ta sloboda može reći što želi, kad želi, s kim želi. Ta sloboda može ići kuda želi, kad želi i s kim želi, i kad si u najtamnijoj tamnici ili sputan najdebljim lancima ta sloboda ti se ne može oduzeti i kao takva zna odabrati istinske vrjednosti koje nas čine drugačijim, koje nam daju za pravo pozivati na odgovornost i izvršavanje obaveza.

Kad prihvatimo sebe kao slobodnu osobu i počnemo živjeti tada prestaju razna ograničenja i događaju se trenuci u kojima prepoznajemo bit, prepoznajemo naše prioritete te izabiremo ono što je po našem mišljenju potrebno kako bi živjeli životom koji nas ispunjava. Sloboda bez odgovornosti je lutanje bez cilja, a život bez obaveza  je san bez snova. Pokušajmo zamisliti sebe u situciji kad sve što imamo stavimo u jedan mali sobičak pokućstvo, kuhinju, frižider, namještaj, robu, ma sve što imamo i automobili i sve ostale vrijednosti, baš sve i pokušajmo leći unutra, pokušajmo uživati u jednoj takvoj prostoriji, je li to uopće moguće? Naravno da nije, tko može uživati u kaosu, u neredu!? Tko može biti sretan u jednom takvom okruženju? Pokušajmo sad zamisliti da nam je netko došao i pomogao nam to pospremiti, složiti, učiniti funkcionalnim. Jesmo li riješili situaciju i napokon osigurali sebi uvjete života kakvim težimo? Mislim kako je to samo privid i kako trebamo prije svega promjeniti sebe i svoj odnos prema životu i tek onda možemo govoriti o sebi kao osobi koja živi životom koji zaslužuje poštovanje. Sloboda je uistinu moć, ali sloboda koja poštuje odgovornost i živi obaveza.

Sloboda je ono što mi živimo, a ne ono što nam nameću drugi.

Podijeli članak: