22. prosinac 2011.

Vrijeme je Božića

Vrijeme je Božića, dani darivanja, svi smo nekako posvećeni učiniti nešto dobro, biti prepoznati kao oni koji predstavljaju vrijednosti koje nas ističu, koje nas čine drugačijima. Pravimo popise sa poklonima koje ćemo staviti pod bor i pokazati onima koji su nam tako bliski kako mislimo na njih. Pripremamo razne prehrambene sadržaje, pršute, šunke, sireve, razno meso, ribe, slatkiše i ostale delicije.
Trošit ćemo bez razmišljanja jer Božić je jednom u godini , tko će o tome misliti koliko sve to košta, kartica i ajmo – peglaj!
Ipak upitajmo se je li to Božić, je li to smisao Božića, je li to poruka kojom pokazujemo privrženost onome koji je svjedočio skromnost, poniznost, vjeru, ljubav, oproštenje, je li to poruka onog djeteta koje je krenulo na put iz one skromne, a tako veličanstvene betlehemske štalice.
Živimo u vremenu velikih riječi kao što su kapital, profit, dobit, koje prestavljaju sve vrijednosti ovoga i ovakvoga društva, a zaboravili smo na one male riječi, poput, žene, čovjeka, djeteta.
U vremenu koje priznaje imati - a ne biti, pobjediti - a ne sudjelovati, ne samo da smo zaboravili na riječi, mi smo uistinu zaboravili na ženu, na čovjeka, na dijete, te istinske vrijednosti koje bi trebale biti epicentar svega. Zaboravili smo na vrijednosti koje bi trebale biti naš cilj, svaka naša radost, posvećenost, svaka naša misija i vizija. Kad smo zadnji put zagrlili voljenu osobu i zahvalili joj na svemu što daje dijeleći život s nama!? Kad smo zadnji put posvetili vlastitom djetetu vrijeme za druženje, razgovor, razumijevanje njegovih potreba i izazova, koje pred njega stavlja njegovo vrijeme!?
Jesmo li imali strpljenja prema starijima i nemoćnima!? Jesmo li oprostili onima koji su nas uvrijedili ili ponizili!? Kad smo zadnji put bili kod prijatelja, susjeda, kad smo se zadnji put oprali od vlastitih grijeha!?
Život je kako trenutak, tako i vječnost, radosti i tuga, ljubav i mržnja.. život to smo mi i naši svakodnevni trenuci slave ili bijede.. život je knjiga u koju zapisujemo sve naše osjećaje, sva naša djela.
Život, to je najsavršenije putovanje providnošću Božjom povjereno svakome od nas.
I ove moje misli nisu misli kritike već radosti za svakoga od nas, jer želim samo radost, osjećaj topline oko srca kad podignemo čašu vina i nazdravimo našoj obitelji na Božić za blagdanskim stolom, jer oni će prepoznat koliko nam je stalo, koliko nam znači njihov pogled, njihovo prisustvo, njihova ljubav.
Zato, kad kupujemo poklone razmišljajmo o onom kome je namijenjen, o onom što će ga istinski dodirnuti, očarati, razmišljajmo o tome koliko ćemo radosti proizvesti kod onih koji ne očekuju ništa, a dogodi im se nešto tako lijepo, tako drago što dugo očekuju, razmislimo koliko bi značilo voljenoj osobi samo zagrljaj uz šapat, hvala ti!
Takav Božić treba se događati svaki dan, takav Božić nije puna trpeza, već puno i toplo istinski posvećeno srce, koji svaki dan traga za poklonima kojima će obradovati svoje voljene. Da, takav Božić je svaki dan, takav Božić se živi i uživa, takav Božić je vrt prepun mirisnih ruža i cvjetova, prepun ljubavi, poniznosti, vjere, oproštenja.. takav Božić je svjetlo u mraku. Zato živimo ga i uživajmo čitavu godinu, jer Božić je radost, Božić je obitelj, Božić je sve ono što nas čini sretnima, Božić je povlastica svih onih koji vjeruju u život nakon života!

Dragi moji neka vam je sretan i blagoslovljen Božić!
Podijeli članak: