24. siječanj 2012.

Ah te posebne potrebe

Često se susrećemo s „etiketom“ osobe s posebnim potrebama ili dijeca s posebnim potrebama. Tko su te osobe ili djeca s posebnim potrebama? Jesu li to osobe koje zbog raznih fizičkih barijera ne mogu ostvariti najosnovnije ljudsko pravo - slobodu kretanja? Jesu li to osobe koje ne mogu pomaknuti ruku i ne mogu samostalno jesti? Jesu li oni osobe s posebnim potrebama samo zato što trebaju nekoga tko će im dati jesti? Pa „jesti“ je potreba svakog živog bića, a ne posebna potreba! Jesu li djeca koja trebaju zagrljaj, trenutak pažnje, ljubavi, djeca s posebnim potrebama? Pa koje dijete ne treba ljubav, pažnju, zagrljaj!? To je potrebno svakom djetetu i to u neograničenim količinama!
Kako sam sudionik mnogih rasprava gdje se susrećem s osobama s invaliditetom i njihovim roditeljima, njihovo svjedočenje me uvjerava kako su djeca s posebnim potrebama ona koja žele patike adidas umjesto pume, levis rabatinke umjeso rifli, čokoladu Milku ujesto Dorine. To su djeca sa posebnim potrebama, ona imaju neke posebne potrebe, a ne djeca s invaliditetom jer ona su sretna sa pažnjom, zagrljajem, ljubavi.. oni su sretni kad imaju koga voljeti. Ali pitam se isto tako jesu li možda osobe s posebnim potrebama one koje koriste silikone kako bi izgledale drugačije, jesu li posebne potrebe kad imate jahtu od 20 metara, a vama treba od 30, jesu li posebne potrebe kad imate kuću, a treba vam vila, jesu li to posebne potrebe u odnosu na potrebe onih koji zbog raznih fizičkih ili intelektualnih ograničenja nisu u mogućnosti dodirnuti sve životne radosti?
Svatko je gospodar svoje sreće i svatko ima pravo na vlastiti izbor životnih veselja, bar se tako kaže, ali nisam siguran kako je to baš tako za svakog pojedinca. Razmišljanja o osobama i djeci s invaliditetom uistinu su se promjenila i u velikoj mjeri zagovaraju pozitivan stav o navedenoj skupini ali se još uvijek osjeća onaj odnos sažaljenja prema ovoj populaciji i stoga se i događa izričaj osobe s posebnim potrebama.
Živjeti život svaki trenutak, uživati sve njegove čari je istinska vrijednost, osjećaj slobode koji  dopire do najintimnijih djelova našega srca i na poseban je način uzvišen, nije povlastica nekih pojedinaca, to je izbor svakog pojedinca bez obzira na njegovo ograničenje fizičko ili intelektualno. Kad osjetimo kako nam nitko ne može odnijeti radost, ljubav, volju, upornost, iskrenost nema tog ograničenja koje će ugroziti naš osjećaj slobode. I kad me netko nazove osobom s posebnim potrebama nisam ljut, niti sam povrijeđen, samo želim reći, kako nisam osoba s posebnim potrebama samo zato što hodam pomoću štaka, ili se krećem pomoću invalidskih kolica, što se ne mogu popeti bez lifta na kat...
Ja sam osoba kao i svaka druga koji ima tisuću želja i tisuću razloga da ovo proputovanje proputuje ispunjen s radošću. Zato dobro razmislimo prije nego nekoga etiketiramo imenom
osoba s posebnim potrebama, možda se iznenadimo i vidimo da je on/ona osoba sa posebnim sposobnostima.
Podijeli članak: