26. ožujak 2012.

Tirkizna ogrlica

Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje raskošne trgovine promatrao je prolaznike. Neka se djevojčica, odjednom, približila trgovini i prislonila nosić uz staklo izloga. Kao nebo plave oči, radosno su zasjale kad je ugledala jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom je pokazala tirkiznu ogrlicu. - ''To je za moju sestru. Možete li je zapakirati kao poklon?'' Trgovac je sa nevjericom pogledao djevojčicu i upitao: - ''A koliko novaca imaš?'' Ona se podiže na prste, stavi na pult limenu kutiju , otvori je i isprazni. Bilo je tu nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica. - ''Hoće li biti dovoljno?'', upita ponosno. ''Željela bih starijoj sestri kupiti poklon. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Mislim da će je poklon veoma obradovati. Njezine su oči iste boje kao taj dragi kamen.'' Trgovac je otišao u prostoriju iza pulta i u zlatno-crveni papir zapakirao kutijicu. - ''Uzmi je i pazi na nju.'', reče djevojčici. Ona uzme paketić kao pobjednički pehar i ponosno izaže iz trgovine. Sat vremena kasnije, u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim tirkiznim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac nedavno zapakirao i upita: - ''Je li ova ogrlica kupljena u Vašoj trgovini?'' - ''Da gospođice.'' - ''Koliko je koštala?'' - ''U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca.'' - ''Moja sestra je imala samo nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!'', reče djevojka gurajući kutijicu nazad trgovcu. Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci. - ''Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što je imala.''
Podijeli članak: