22. svibanj 2012.

Dječak drugačijih pogleda

Ponekad se dogode trenuci koji nas doista inspiriraju na jedan poseban način. Ti trenuci nisu nekakvi događaju koji svojom veličino izazivaju hvalospjeve, koji izazivaju medijsku pompu, ali su sigurno trenuci, koji svojom porukom mogu potaknuti na promjene. Promjene koje utječu na drugačiji odnos prema životu. Naime, u petak u vrijeme norijade, gdje su se sada već bivši srednjoškolci opraštali od školskih briga uz pjesmu i galamu, alkohol i sokove, prosipanjem brašna po trgovima i fontanama, a i gađajući se međusobno, opčinila me gesta jednog učenika, koja je bila jako dojmljiva i svojom različitošću prepoznatljiva.

Upitan od nekog novinara „Da li on posipa brašnom?“ dječak je odgovorio, kako zna da oko njega ima puno onih koji nemaju za kruh te je svoje brašno odlučio odnijeti u Crveni križ, kako bi nekome omogućio komad kruha u ovoj neimaštini. Danas ovakav čin se može uistinu nazvati posebnim, čin radosti, plemenitosti, svega onoga što izaziva doživljaj istinske solidarnosti, što izaziva divljenje. Ovaj dječak svojom gestom, kojem čak ni ime ne znam, upitao me, što sam ja učinio, jesam li ja kome odnio brašno, jesam li ja kome uljepšao dan. Taj dječak kojeg je obitelj pripremila za velike životne izazove pokazao mi je kako samo jedan kilogram brašna može biti velik, kako treba u svim svojim odlukama slijediti svoje srce i bez straha trasirati put koji nam je povjeren.

Koliko smo mi puta u prilici učiniti isto, ne prosipati brašno, odnijeti ga u Crveni križ i pokloniti ga nekome, koliko je puta nama pružena prilika da budemo drugačiji, da se istaknemo, da budemo nositelji promjena, da budemo nečije svijetlo u tami, da budemo nečije rame za plakanje, da imamo vremena razumjeti nečiju bol. Koliko puta smo imali priliku, koliko puta smo tu priliku iskoristili?

Život nam često puta na poseban način skreće pozornost na prave vrijednosti, pokazuje nam kako smo zakazali, kako ne primjećujemo ono bitno, ono što je istinski vrijedno. Čin ovoga dječaka nikad se ne bi dogodio bez kućnog odgoja u kojem su naglašene vrijednosti poput poštivanja, darivanja, razumijevanja, solidarnosti. U tome najveću ulogu ima obitelj koja se nažalost iz dana u dan sve više i više obezvrjeđuje, za koju se nema vremena, jer su nam druge ne bitne vrijednosti postale prioriteti.

Jesmo li se upitali koliko imamo vremena za najmilije, za djecu, za suprugu/supruga, za roditelje? Kada smo zadnji put pričali o temama kojima se vesele naša djeca, o temama koje su njima prioritet, kada smo imali vremena saslušati njihove probleme, njihove izazove, kada smo imali vremena razumjeti ih? Kada smo zadnji put zagrlili suprugu ili supruga i pokazali koliko nam znači, koliko nam znači potpora životnog suputnika u trenucima kad smo bezvoljni, kad nam sve ide na živce, kad su nam svi krivi, koliko nam u tim trenucima znači samo pogled podrške, blagi zagrljaj, nježan dodir, koliko nam u tim trenucima znači obitelj, obitelj u koju je ugrađena istinska ljubav? Lako je kupiti bijesan automobil, sagraditi vilu, osvojiti zlatnu medalju, ali među tisuće vršnjaka izdignuti se i reći, ne, ja neću prosipati svoje brašno, ja ću ga pokloniti onima kojima je potrebno za preživljavanje, je uistinu čin velike vrijednosti, čin velike hrabrosti, čin kojeg je proizvela ljubav izgrađena u obitelji, obitelji, koja ima vremena za prave vrijednosti, koja ima vremena za sitne male radosti. Možda mislite kako se ništa nije dogodilo, kako se činom ovog dječaka ništa nije promijenilo, kako je to bio samo bljesak koji će odmah završiti u zaborav, moram vam skrenuti pozornost, kako ste upravo vi koji ovo čitate svjedoci, kako se nešto ipak dogodilo. Napisao sam ovu kolumnu, vodit ću računa o tome kako koristim razne vrste brašna, pričajući o činu ovog dječaka drugima, poticati ću ih na vrijednosti solidarnosti.

Na kraju ono što želim reći, ovaj dječak ovom gestom neće promijeniti svijet, neće zbog ovoga čina doživjeti hvalospjeve, ali jedno sam siguran, mene je duboko dirnuo i poslao jasnu poruku kako ćemo dobrote imati onoliko koliko u nju budemo ulagali.

Podijeli članak: