11. listopad 2012.

Očerupani k'o kokoš

Često smo u prilici osjetiti potrebu za nečim što nam ne pripada ili što nije dio naše osobnosti. Nije to nikakva sramota maštati i željeti, nije to nešto što nas treba sputavat, dapače to je jako dobro, pa čak može se reći i plemenito, ali pitanje je koliko je to realno. Gledajući današnji način života upravo zbog nerealnih želja i maštanja imamo društvenu situaciju koja puca po svim šavovima. Danas se natječemo tko će imati najnovije modele mobilnih uređaja i to ne za sebe već i za našu djecu, kupujemo automobile koji nisu u skladu s našim mogućnostima, svi hoćemo kupiti stanove u gradovima dok nam kuće na selima prazne propadaju i urušavaju se, svake godine odlazimo negdje na zimovanje što je uistinu poželjno i dobro za svaku obitelj... Ali, mi to sve radimo na kredit ili koristeći se kreditnom karticom, a društvena situacija nam sugerira stezanje remena pravdajući se krizom. Pitam se kakva je to kriza kada banke ostvaruju enormno visoke dobiti, naglašavam enormno visoke dobiti, telekomunikacijske tvrtke stalno povećavaju prihode, iz dana u dan vlasnici trgovačkih centara bez obzira što je pala potrošnja uživaju tajkunske blagodati našeg potrošačkog mentaliteta, izbor robe nikada veći, a radnici nikad potplaćeniji.

Nedostatak novca u proračunu vlasti rješavaju povećanjem poreznih davanja. Ulaganja u proizvodnju i stvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta su nikakva. Više od 50% zemljišta zaraslo je u korov i drač, a uvoznici uvoze ogromne količine robe sumnjivoga karaktera i kvalitete, dok u isto vrijeme hrvatski seljak propada. Uništena su mala seoska gospodarstva, s njima i selo, a sad su na redu mali poduzetnici, mali gospodarstvenici i obrtnici. Država koja je uz to očerupana k'o kokoš, a u čijem čerupanju smo svi sudjelovali neki svojom pasivnošću, a neki svojom aktivnošću, ne može više izdržati nagomilana davanja prema nezasitnim birokratima, korumpiranim političarima, enormno bogatim novokomponiranim biznismenima. Moja osnovna vodilja u životu je jedna narodna izreka „ svijet se sklanja pred onima koji znadu kuda idu“, kad to prihvatimo i kad prihvatimo svoja ograničenja, svoje neznanje, kad spoznamo koji su naši prioriteti, koje su naše mogućnosti i sposobnosti mislim kako ćemo tada biti sposobni odlučiti o tome što možemo kroz želje i maštanja ostvariti.

Ne tako rijetko pozivamo se na naša prava, ali nikako da prihvatimo činjenicu kako su prije prava nastali odgovornost i obaveze. Dakle, sve dok mi ne budemo odgovorni prema izvršavanju naših obaveza uvijek ćemo se žaliti na neostvarena prava, uvijek ćemo tražiti krivnju u drugima. Vjerujem kako će u ovom mome tekstu mnogi pronaći razlog za kritiku moje malenkosti, zbog pozivanja na odgovornost svih nas, ali ja unaprijed prihvaćam svaku kritiku bilo pozitivnu bilo negativnu, jer znam koliko je neodgovorno biti pasivan član društva i pravdati se onom poznatom „ ja tu ništa ne mogu promijeniti“ . Taj način razmišljanja dovodi nas do toga da ono što je naše bez ikakvih naknada prepuštamo upravo onima koji su očerupali ovu državu dok smo mi to mirno promatrali kao da to nema veze sa nama. Nezasitni birokrati, korumpirani političari, enormno bogati novokomponirani biznismeni rade sve kako opstali u svojim nerealnim maštanjima i željama, a sve na račun nas malih i strpljivih i iznad svega poštenih građana.

Već su se zahuktala natjecanja za nadolazeće lokalne izbore, u nedostatku ideja i pametnih rješenja na široko su počeli tragati za protivničkim nedostatcima, prljavim rubljem i svim onim što će odvratiti našu pozornost od pametnih, poštenih, slobodnih, ničim opterećenih, kreativnih osoba koje imaju i ideje i znanje za stvaranje realnih pretpostavki za izgradnju društva koje svakoj osobi omogućuje kvalitetan život od vlastitoga rada. Zato na slijedećim izborima dajmo si truda i izaberimo osobu u koju imamo povjerenja, osobu koja je svjesna svojih ograničenja, osobu koja ima sposobnost priznati kako i od njega ima i kreativnijih i sposobnijih, jer ako je takav onda će imati hrabrosti i angažirati ih u tim koji će raditi u korist općeg dobra.

Podijeli članak: