13. studeni 2012.

Društvo socijalne pravednosti

»Nova pravednost je ponašanje na političkoj sceni i u društvu koje poštuje moralnost i vraća odgovornost političara prema čovjeku«, riječi su dr. Ive Josipovića predsjednika Republike Hrvatske.

»Ne možemo uz izgovor krize smanjiti socijalnu zaštitu«, rekao je predsjednik Odbora za socijalna prava Vijeća Europe, Luis Jimena Quesada.

Kako ovo lijepo zvuči, kako je ovo lijepo sročeno i koliko je truda trebalo kako bi se ovakva izreka mogla izreći na ovakvom značajnom skupu, na Konferenciji 50. obljetnice socijalne povelje. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. O kojoj mi to socijalnoj povelji pričamo, o kojoj socijalnoj pravednosti, o kojoj socijalnoj zaštiti? Možda o baki koja nije platila račun u iznosu od 600 kn pa dobije nekoliko dana zatvora, o obitelji koja nije mogla platiti 300.000,00 kn poreza pa završi na ulicu, dok postoje neki koji nisu platili po nekoliko desetaka milijuna kuna poreza, pa nikome ništa, otišlo u zastaru, o djeci koja nemaju mogućnost putovati do škole pa više ne mogu ni ići u školu... Gdje vidimo odgovornost političara prema čovjeku, kada taj isti čovjek ostaje bez posla, bez mogućnosti da odgovorno izvršava obaveze prema sustavu, a kada to nije u stanju onda doživljava represivne mjere u vidu oduzimanja i ono malo sirotinje što je dugogodišnjim poštenim radom uspio steći? Gdje je ta odgovornost političara prema čovjeku kada se radnicima smanjuju i onako male plaće, a on ne samo da svoju plaću ne dira, već bahato nabavlja skupocjene automobile? Ej, halo, kriza je! Opet, gdje je tu kriza kad banke iz Hrvatske u matične zemlje iznesu milijardu i sedamsto milijuna kuna, eeej milijardu i sedamsto milijuna kuna?! Mi hodamo po svijetu moleći novac za ulaganja u razvoj gospodarstva, a oni naš novac iznose u svoje matične zemlje, ali tako smo mi izabrali, to su nekad bila kapitalna ulaganja u Hrvatsku. Bože me sačuvaj ovakvih kapitalnih ulaganja, ovo mi više sliči na kapitalna izrabljivanja.

Ali ne krivim ja banke, one rade samo ono što su uspjele isposlovati. Krivi smo mi koji smo dali potporu „političkim elitama“ koje sve što znaju je plesati kako Bruxelles svira. Došli smo do toga da ćemo se uskoro uz minimalnu naknadu morati odreći djedovine, svega onoga čega su se naši roditelji odricali kako bi nam osigurali bolju budućnost, jer nećemo moći plaćati namete koji nas čekaju. Bože, koja je to socijalna pravednost!? Došli smo do toga da moramo kupiti dnevnu kartu ako želimo ići brati gljive u šumu i to možemo ubrati najviše do dva kilograma gljiva. Pa to i nije tako loše, kako netko može tako izrabljivati hrvatske šume berući gljive bez da plati vlasniku, to je uistinu nepravedno, zamislite koji se tu novci obrću?! Tako je to i sa kestenima, pa će biti i sa šumskim voćem, pa moguće i sa prolaskom i šetnjom kroz šumu. Još se nitko nije sjetio tartufa i oni su po šumama i to su gljive, samo mi je malo cijena različita između tartufa i vrganja.

Znam kako je ova situacija teška za svakoga i za institucije vlasti i gospodarstvo i građane, ali zar nam to ne bi trebala biti prilika za stvaranje novih vrijednosti, zar nam to ne bi trebala biti prilika da stvorimo zajedništvo kojim ćemo promovirati čovjeka kao jedinstven cilj, čovjeka koji će svojom poniznošću biti u službi općeg dobra, u službi obitelj, u službi socijalne pravednosti? Pitam se koliko nam vremena treba kako bi shvatili da mi ne idemo nikuda? Tu smo rođeni tu ćemo i umrijeti, možemo otići na bilo koji kutak zemaljske kugle, ali srce, duša, uvijek će biti privezani lancima rodnog mjesta, lancima koje nitko ne može pokidati. Zato vrijeme koje je pred nama usmjerimo prema dobroti, životu, odgovornost, prema društvu u kojem je čovjek na prvom mjestu, društvu koje živi i uživa u socijalnoj pravednosti.

Podijeli članak: