11. ožujak 2013.

Priča o prostom seljaku

Jedan stari poljoprivrednik iz brda se nekoliko kilometara probija po dubokom snijegu do lokalne i veoma udaljene kapelice da bi prisustvovao nedjeljnoj misi. Osim njega i svećenika, nitko se nije pojavio.



“Nisam siguran da ima smisla nastavljati sa misom – možda bi bilo bolje da se se vratimo u svoje tople domove i popijemo nešto toplo?, upita svećenik, prizivajući istu reakciju od svoje publike sastavljene od jednog čovjeka.



“Znate kako, ja sam samo jedan običan poljoprivrenik,” reče starac, “Ali kada idem nahraniti svoje stado u brdima, i kad se pojavi samo jedna životinja, sigurno je ne pustim da gladuje.”



I tako svećenik, pomalo posramljen, nastavi sa misom – sve po pravilima, pjevajući i čitajući iz svete knjige, koja potraja dobra dva sata – i okonča je ponosno primijetivši da bez obzira koliko je beznačajna potreba, naša dužnost time nije umanjena. I tako se zahvali starcu na lekciji koju je naučio od njega.



“Da li je ovo bilo u redu?”, upita svećenik kad su krenuli kući.



“Znate kako, ja sam samo jedan običan poljoprivrenik,” reče starac, “Ali kada idem nahraniti svoje stado u brdima, i kad se pojavi samo jedna životinja, sigurno je neću natjerati da pojede sve što sam donio za cijelo stado.”

Podijeli članak: