9. travanj 2013.

Te tri male riječi

Ponekad ostanemo iznenađeni koliko jednostavnost, skromnost i iskrenost zna biti snažna, koliko zna biti prodorna, tako da prodire u najskrovitija mjesta naše duše i dodiruje naša srca na tako topao i drag način. Sadašnji Sveti Otac papa Franjo 1. na nedavnoj audijenciji za novinare akreditirane pri Svetoj Stolici obraćajući im se rekao je nešto tako dirljivo, a opet tako jednostavno - „komunicirat ćemo istinu, dobrotu i osobu“. Te tri male riječi, tako jednostavne, a opet tako duboke i tako snažne. Istina nas uči život bez ograničenja, životu nadahnuća, posvećenosti, jednostavnosti, mirnoći, istina nam poklanja slobodu koju možemo komunicirati bez opterećenja da ćemo pogriješiti, istina je život koji svjedočimo sukladno spoznajama i djelima koja odrađujemo. Dobrota nas opet uči životu kojem je smisao darivanje. Kako bi upoznali sve one koji nas trebaju da u nama nema dobrote? Kako bi pronašli put do onih slabih kojima je naša pomoć život, kako bi postali ponizni bez upoznavanja onih koji to uistinu i jesu, koji su strpljivi, koji ne traže previše, kako bi u tome uspjeli da u nama nema dobrote? Kako bi uspjeli pronaći osobu, čovjeka bez osjećaja odgovornosti bez osjećaja za obavezama, kako bi pronašli cilj da ne živimo istinu i da u nama nema dobrote, a naš cilj uvijek treba biti osoba,naš cilj uvijek treba biti čovjek.

Danas kad živimo u vremenima nemorala, laži, bluda, povjetarac kao ovaj sa ove tri male riječi istina, dobrota i osoba uistinu duboko zadire u naš srca. Kada se netko sa takve visine odluči zagovarati poniznost, ljubav i istinske vrijednosti života onda se ne događa povjetarac, onda se događa orkan koji sve pred sobom nosi. A gdje smo mi u tom orkanu, jesmo li mi oni koji metu ili oni koje metu? Pitam se koliko smo mi posvećeni istini, koliko smo joj spremni biti odani i koliko smo je spremni komunicirati? Koliko smo odani dobroti, koliko je konzumiramo, prosljeđujemo, koliko učimo njene zakonitosti, njene vrijednosti? Osjetimo li u sebi poriv života kada nam netko dopusti da mu ukažemo pomoć, koliko u nama živi taj osjećaj privrženosti prema trenutcima potrebitih? Koliko je nama cilj čovjek, osoba, koliko smo naučili o njemu, koliko smo mu vremena posvetili?

Što je to istina? Istina je jučer, danas, sutra, istina je život kojem smo posvećeni, istina je različitost, istina je isticanje. Istina su naša jutra, naše večeri, naše tuge, naše radosti, naše svađe, naša praštanja. Istina to smo mi. Istina su trenuci koji nas izgrađuju u ono što jesmo, u ono što nas čini vrijednim. U nama se rađaju mnoge ideje, ali one nisu plod naših misli, one su plod našeg odgovornog ponašanja, one su plod naše dobrote, naše istine. Dobrota je put koji nas osnažuje, koji nam pokazuje našu snagu, našu zahvalnost prema onima koji nas uče vrijednosti dobročinstva, dobrota to je izbor, a ne obaveza. Tek kad prihvatimo istinu i dobrotu koja je prožeta čistom ljubavi dodirnuti ćemo osobu, dodirnut ćemo čovjeka.

Put koji nam je povjeren na ovom proputovanju, onaj koji nam ga je povjerio vjerovao je u nas, ali nam je dao i pamet kako bi ga znali prepoznat, kako bi ga znali odabrati. Zato ova poruka Svetog Oca Franje 1. u ove tri male riječi u koje stane čitav ljudski vijek, neka bude naše svjetlo koje će nas pratiti na ovom našem putu radosti i tuge, na put u koje prepoznajemo vrijednosti komuniciranja istine, življenja dobrote i posvećenosti osobi, posvećenosti čovjeku.

Podijeli članak: