29. travanj 2013.

Vrijeme

Vrijeme je za mene najveće čudo. Poimanje vremena, upotreba vremena, osjećanje vremena, sve su to za mene prave zagonetke, koje se postavljaju preda mnom svakodnevno. U svako doba dana i noći, u snu i na javi, osjećam vrijeme kao elemenat, blag i koristan ili štetan i razoran, kao što čovjek osjeća vazduh, vatru, vodu. Gušim se od nedostatka vremena ili osjećam kako me žeže i satire, ili plivam u njemu sa osjećanjem božanske lakoće. I u svakom trenutku znam da je vrijeme jedna bolna iluzija, da je, u stvari, broj suđenih otkucaja našega bila i da drugačije i ne postoji. Prije prvog otkucaja, kao i iza posljednjeg, proteže se u nedogled vječnost našeg nepostojanja, nemjerljiva, neosvjetljena, neshvatljiva i neizreciva a prisutna u svakoj našoj misli, u dahu, riječi i zalogaju.

Ivo Andrić

Podijeli članak: