25. kolovoz 2011.

Je li Hrvatska spremna za Hrvatsku?

Sada kada smo na ulasku u Europsku Uniju, postavlja se pitanje je li Hrvatska spremna za jedan takav korak. Gledajući situaciju u Hrvatskoj ne može se ne primjetiti podjeljenost građana na one koji u EU vide problem i one koji u njoj vide rješenje. Osobno mislim kako EU nije niti rješenje niti problem, EU je izazov. Ulazak u EU znači odgovornost, ispunjavanje obaveza, transparentnost, moralnost, poštivanje različitost i poštivanje ljudskih prava svih populacija građana. Stoga s razlogom postavljam pitanje je li Hrvatska spremna za ulazak u EU. Jesu li institucije vlasti kako lokalne, područne i nacionalne u dovoljnoj mjeri upznate i pripremljene za izazove koje sa sobom nosi članstvo u EU-u. Je li gospodarski sektor prihvatio i prilagodio poslovanja novim mogućnostima na jednom velikom tržištu koje posluje sukladno zakonima tržišta ili ponude i potražnje, je li u dovoljnoj mjeri pripremljen i upoznat sa procedurama korištenja fondova EU. Jednu od najznačajniji uloga u izgradnji infrastrukture i u stvaranju novih sadržaja, novih vrjednosti u kojem ćemo svi imati istu priliku svakako je uloga civilnog sektor koji je u zadnjih nekoliko godina pokazao zavidne rezultate u korištenju predpristupnih fondova. Iako kao sektor koji je u puno navrata pokazao i znanje i sposobnost za odrađivanje određenih pa i najzahtjevnijih aktivnosti, mislim kako nije u dovoljnoj mjeri pripremljen za borbu za nepovratna sredstva iz fondova EU, a koje će biti u službi stvaranja novih alata za aktivniji život građana u lokalnoj zajednici. Što je uzrok tome? Jedno od osnovnih načela EU je partnerstvo, koje se kod nas još uvijek koristi za dobivanje sredstava ili zadovoljavanje uvjeta natječaja. Nema istraživanja koja će pokazati što je određenoj sredini najpotrebnije i koji su partneri najprihvatljiviji za realizaciju određenog projekta. Sve se događa spontano i po modelu: važno je dobiti sredstva poslije ćemo rješiti ostalo.

Institucije vlasti još uvijek nisu omogućile poslovnom i civilnom sektoru korištenje zemljišta koje je zaraslo u korov i draču, a može se oplemeniti za određene profitabilne aktivnosti i tako biti u službi građana gdje će se putem projekata stvarati nova radna mjesta kao i nove vrijednosti, a sve za opći boljitak svakog pojedinca. Poslovni sektor još uvjek nevjeruje u mogućnost ostvarivanja profita kroz partnerstvo s civilnim sektorom. Isto tako postavlja se pitanje što sa mjestima gdje su nikako ili rijetko prisutni poslovni i civilni sektor, a institucije vlasti su od njih digli ruke (otoci, sela), što s njima, što sa napuštenim objektima koji se također mogu prilagodit kako bi bile u službi profita, a sve u pravcu kvalitetnijeg života svakog pojedinca.
Želim reći kako će svi oni koji su do sada ustajali u četiri sata ujutro i dalje ustajati u četiri sata, svi oni koji su kopali i dalje će kopati, svi oni koji su plesali i dalje će plesati, ali vjeruju kako će za svoj rad biti kvalitetno i na vrijeme plaćeni.

Postavlja se pitanje jesmo li iskoristili znanje, kreativnost, ideje i potencijal mladih i svih ostalih koji su svojom hrabrošću i poduzetnošću spremni stvarati drugačiju Hrvatsku, jesmo li njima pružili priliku gdje će korištenjem nove tehnologije graditi društvo jednakih mogućnosti.
Pametan čovjek u drugima nevidi problem niti rješenje, on svaku novo nastalu sitaciju pretvara u mogućnost, u šansu, u novi početak koji će unaprijediti, kako njega tako i sredinu u kojoj živi.
Stoga nije pravo pitanje je li hrvatska spremna za EU, već je li Hrvatska spremna za Hrvatsku?!

Podijeli članak: